Drugim riječima, ako je približno jednakonadmoćnom argumentacijom kritiziraju različiti intelektualci, primjerice, PredragMatvejević, Duško Sekulić, Igor Mandić, Rudi Supek, Gojko Nikoliš, Vjeran Katu-narić, Petar Šegedin, Branko Horvat i Milan Kangrga, samo iznimna ignorancijamože polučiti čuđenje kada je problematičnost Šuvarove ostavštine u pitanju.
opa! evo Supeku komplimenta: superioran je Šuvaru!
Čini mi se da je dobar dio Pandžićeve kritike utemeljen na tome da je Pandžić htio da Dragojević napiše neku drugu knjigu o Šuvaru. Ili možda, da ne napiše o Šuvaru ništa.
ili barem da ne napiše ništa pozitivno, jer pripadnici jugoslavenske komunističke nomenklature ne zaslužuju da se o njima pozitivno piše
Zagovarajući kombinaciju "škole i tvornice" protiv navodnozastarjelog obrazovnog sustava i pedagogije kojom se služi "pedagoška birokracija",Šuvar se zbog svojeg političkog položaja zapravo javio u ulozi "političke birokracije"koja ima namjeru politizirati obrazovanje do krajnje moguće mjere.
šuvarica je problematična jer je socijalistička, ali dualno obrazovanje u zemljama kapitalizma -- ili kad se žele uvesti u post-socijalističkim državama -- nije problematično. to jako podsjeća na epizodu iz knjige o Supeku kad je komunistički princip odumiranja države very bad, ali su zato zagovornici države noćobdije (recenzenti Polšek i Sesardić te Supekova nevina žrtva Friedrich Hayek) very good.
Knjiga je politički i ideološki "nabrušena" što, imajući u vidu ranije iznesenu marksi-stičku pojmovnu i teorijsku podlogu te manjak metodološke, istraživačke, stilske ijezične discipliniranosti, nužno rezultira uporabom Šuvarove političke biografije zaslabo pripremljeno započinjanje polemika protiv svojih suvremenika-neistomišlje-nika i zauzimanje strana u današnjim političkim raspravama.
za razliku od Pandžićeve knjige o Supeku koja nije »politički i ideološki nabrušena« i ne može služiti za »započinjanje polemika protiv svojih suvremenika neistomišljenika i zauzimanje strana u današnjim političkim raspravama.«
Cijela je knjiga u stvari marksistički "obojena", unatoč manjku konkretnogi čvršće obrazloženog marksističkog okvira pa je prava šteta što se Dragojević ba-rem nije na samom početku deklarirao marksistom jer njegovo učestalo korištenjemarksističke literature upućuje na shvaćanje tvrdnji iz knjige kao neproblematičnogznanja o povijesti i društvu. Na ovaj je način pripremljen teren za metodološke iistraživačke probleme knjige.
na isti način, prava je šteta da se Pandžić na početku svoje knjige o Supeku ne deklarira kao nacionalist i liberal, nego svoju perspektivu predstavlja kao »neproblematično znanje o povijesti i društvu«.